Izaslanik pečuškog biskupa pohodio je 12. svibnja 1738. godine petrijevačku župu i o njoj službeno zabilježio da je crkva od pletera, temelj joj je od kamena i drveta, a posvećena je svetom Nikoli. Blatom je omazana i pobijeljena, sve je pod krovom i u dosta dobrom stanju. Ima tri oltara, a matice se vode od 1726. godine. U Satnici, filijali Petrijevaca, bila je u to doba crkvica Svetog Križa pokrivena šindrom. Imala je jedan drveni oltar ma kojem je bila slika na papiru.
Godine 1754. pohodio je Petrijevce pečuški biskup Đuro Klimó. Zatekao je novu drvenu crkvu svetoga Nikole. Imala je na glavnom oltaru kip svetoga Nikole i još dva kipa: svetog Antuna i svetog Josipa. U crkvi su bila tri oltara: glavni svetoga Nikole i pobočni Svetog Križa i Žalosne Gospe. Po mišljenju kasnijeg župnika Antuna Domaćinovića, ta je crkva stajala na groblju, na mjestu gdje je danas kapela Svetoga Roka. Uz nju je bila župna kuća te groblje, što je u srednjem vijeku vrlo često. Zapadno od groblja bilo je "parkiralište", mjesto gdje su vjernici, došavši na bogoslužje iz okolnih sela, "parkirali" svoja kola i konje. Župa Petrijevci bila je u to doba velika, ali raštrkana. Pripadala su joj, naime, mnoga okolna sela (primjerice današnji Bizovac, Ladimirevci, Habjanovci, Brođanci, Martinci… ) te sela i zaseoci kojih danas više nema.
Spomenuti petrijevački župnik Antun Domaćinović bilježi, da je prema Osijeku, u blizini starog Karaševa, stajala i stara crkva Svetoga Petra. Od njezinih su ruševina, tvrdi on, građeni temelji današnje župne crkve Svetog apostola Petra.
Današnju petrijevačku župnu crkvu, kojoj je naslovnik sveti Petar apostol, započeo je graditi barun Petar Antun Hilleprand od Prandaua godine 1754. u kasnobaroknom slogu. Jednobrodna je građevina i završava polukružnom apsidom. U vrijeme gradnje župom je upravljao franjevac Antun Stanković. Crkva je izgrađena dosta brzo, a imala je pet oltara: glavni oltar svetog Petra i četiri pobočna: svetog Nikole, svetog Josipa, Žalosne Gospe i Svetog Križa. Sve, osim oltara svetog Petra, preneseno je iz postojeće crkve Svetog Nikole, koja je nedugo zatim, premda je bila još građevinski dobra, srušena.
Crkvena unutrašnjost obnovljena je 1795. godine. Nabavljena je nova slika sv. Petra (pretohdnica današnjoj), djelo Josipa Scheichera iz Osijeka (Donji grad), novi tabernakul, propovjedaonica i ispovjedaonica, a malo kasnije i orgulje. Godine 1900. nabavljen je za crkvu kip svetog Antuna Padovanskog, a darovao ga je mještanin Antun Šimoković. Godine 1930. crkva se opet temeljito obnavlja. Slike je izveo Franjo Horvat iz Maribora, a oltare obnovio Miloš Hohnjec iz Celja. Troškvi su bili 90.000 tadašnjih dinara. Polovicu troškova namireno je od oporučne ostavštine pokojne Adele Cvitić-Rozgonji, a ostatak se sakupio u župi.
Za župnikovanja Luke Užarevića podignut je u petrijevačkom groblju kameni križ. Blagoslovio ga je valpovački župnik Franjo Taglieber. Obnovljene su i mnoge pojedinosti u crkvi. Vlastelin Prandau financirao je 1877. godine postavljanje vitraja. Nažalost, oslikani su prozori slabo propuštali svjetlo pa je crkva bila danju tamna. Uklonjeni su tek 1930. godine i zamijenjeni svjetlijima. Godine 1878. dekorater Ivan Erber iz Osijeka "maljao" je crkvu iznutra. Troškovi su iznosili 450 forinti. Najveći dragovoljni prilog za taj posao, 50 forinti, dao je svećenik dr. Janko Koharić, čiji je otac bio učitelj u Petrijevcima. Sljedeće godine, 1879., obnovljene su orgulje za 150 forinti. Dr. Koharić je opet dao najveći prilog od 50 forinti. Istodobno su obnovljeni oltari Svetog Križa i Blažene Djevice Marije.